Sunday, 14 June 2015

Čini mi se, rođače, da je standard pokvario ljude.


Koliko životne mudrosti u zdjelici trešanja: dok je zdjela puna, biraš samo najljepše, a značajan broj manje privlačnih stalno odguruješ i šalješ na dno. No, kad onih najljepših i najukusnijih ponestane, nekako i one ostale postanu skoro pa jednako dobre. Na kraju, zdjela redovno prazna. Sve su, znači, bile dobre.

Thursday, 8 January 2015

Zavirujem u gomilu, promatram svijet.

„A ako svi prihvataju laž koju Partija nameće - ako svi zapisi pričaju istu priču - onda laž prelazi u istoriju i postaje istina.“

„Mišljenja u današnjem smislu te riječi, u stvari neće ni biti.“

„Dok ne postanu svjesni, neće se nikad pobuniti, a dok se ne pobune, neće moći postati svjesni.“

„Kako da sazna koliko je od svega toga laž?“

„Ako bi im se dozvolilo da dolaze u dodir sa strancima, oni bi otkrili da su to ljudska bića slična njima samima, i da je najveći dio onog što im je rečeno o njima laž. Hermetički svijet u kome žive bi se raspao, a strah, mržnja i uvjerenje u sopstvenu ispravnost – elementi od kojih zavisi njihov moral – mogli bi da nestanu.“

„(...) cilj rata nije osvajanje tuđe ili odbrana svoje teritorije, nego očuvanje strukture društva.“

„Kad nastane potreba, kod njih se može podstaći strah i mržnja.“


Ono što ja ipak ne uspijevam odgonetnuti je da li je Orwell bio toliki genije da je 1949. godine stvarno vidio u detalje kako će izgledati današnji svijet (ostaje i pitanje je li slučajno ili namjerno pogriješio vrijeme zbivanja za tridesetak godina) ili su ovi što nas uče svemu bili toliko zaljubljeni u Orwella da su ga svi naučili napamet i decenijama stvarali svijet i sistem baš onako kako ga je čika Orwell vidio, stranicu po stranicu, rečenicu po rečenicu.

"Ložiona za naivnu rulju" (ovo nije Orwell)