„Kad bi glasanje moglo išta promijeniti, ne bi nam ni dozvolili da glasamo.“
Zašto i dalje ne mogu razumjeti svoje prijatelje koji istinski,
iskreno, čak i tvrdoglavo smatraju da se mora izaći na izbore, ili u
protivnom snositi krivicu za katastrofalno stanje u državi?
Kao
prvo, nije mi omogućeno da biram koga želim, za koga znam ili smatram
da je sposoban, pošten, stručan, bla-bla; izbor mi je sužen
na kandidate na listi, tj. ljude koji su ŽELJELI da budu na listi. Bez
po muke mogao bih vam nabrojati predesetak svojih prijatelja i poznanika
koji bi mogli učiniti da država zaista procvjeta, samo što njih NIKAD
nećete imati mogućnost birati. Od onih koji su se našli na listama vrlo
vrlo mali broj je iskrenih, poštenih, stručnih, bla-bla; ogromna većina
je tu iz dva razloga: a) radi ostvarivanja ličnih interesa i/ili b) zato
što su izmanipulisani i služe kao marionete koje će skupiti par stotina
glasova a zatim nestati sa političke scene istom prečicom kojom su i
došli na listu.
Drugo, nije mi omogućeno da biram koga želim
čak ni u okviru suženog izbora na tim listama. Jednostavno, ako izaberem
dvije osobe za koje znam ili smatram da su sposobne, poštene, stručne,
bla-bla, moj listić će biti poništen ako te dvije osobe ne kandiduje
ista stranka (!!!).
Treće, vrhunac nakaradnosti vrlog nam
izbornog zakona sastoji se u sljedećem: Stranka ABC dobije 45% glasova
biračkog tijela, a ostalih 15 stranaka međusobno raspodijele onih 55%.
E, onda – po zakonu – tih 15 stranaka sasvim ležerno zaborave sve
bljuvotine koje su u predizbornoj kampanji iznosili protiv onih ostalih,
i fino se dogovore da oni zapravo imaju iste ciljeve, stavove, stručno i
pošteno osoblje i naprave koaliciju, koja – po zakonu – ima više
glasova od Stanke ABC (!!!).
Dalje, opšte je prihvaćen stav da
će se vaš listić sigurno zloupotrijebiti ako ne izađete na izbore, jer
će navodno neko iskoristiti trenutak nepažnje i „vaš“ listić označiti
kako želi (?). Pa šta to tu osobu, istom analogijom, sprječava da vaš
uredno popunjeni listić poništi tako što će upisati još jedan iksić tamo
gdje se ne smije?
Na kraju, u nedjelju sam ipak promijenio mišljenje
nešto iza 18 sati, otišao na glasačko mjesto i dao svoj glas ljudima za
koje mislim da su iskreni, pošteni i stručni. Vjerovatno samo iz jednog
jedinog razloga: da mogu imati satisfakciju u budućim raspravama na ovu
temu. Izašao sam, glasao sam za poštene, a ništa se nije promijenilo na
bolje.

No comments:
Post a Comment